Enharmonijska zamjena
Pet parova za slušanje: dvaput ista dirka, dvije različite notne slike. Zvuk je isti, zapis nije.
Između C i D na klaviru leži tačno jedna crna dirka. Zapisana, ona je dvije stvari: povišeno C ili sniženo D. Oba zapisa zvuče jednako — kaže se da su enharmonijski zamijenjeni.
Na ovoj stranici svaki par stoji dvaput jedan pored drugog. Ko posluša obje slike, čuje jedan te isti ton; ko ih pogleda, vidi dvije različite note: glava sjedi jednu stepenicu više ili niže, a ispred nje stoji drugi predznak. Upravo ta razlika je ovdje izmjerena — visina iz zvuka, mjesto glave i predznak iz otisnute slike.
Zapis pritom nije stvar ukusa. On kazuje odakle ton dolazi i kuda ide: u tonalitetu s povisilicama zove se ovako, u tonalitetu sa snizilicama drugačije, a unutar niza akorda dobiva ime prema svojoj ulozi. Ko izabere pogrešan zapis, svira doduše tačno, ali zapisuje nešto drugo nego što je mislio.
Crna dirka
Najčešći i najjednostavniji slučaj: dirka između dva osnovna tona nema vlastito slovo, pa ga posuđuje od susjeda — jednom odozdo s povišenjem, jednom odozgo sa sniženjem. Na slici glava note preskače jednu stepenicu, a predznak mijenja smjer.
Povisilica na bijeloj dirki
Između E i F ne leži nijedna crna dirka, razmak je već poluton. Povišeno E zato pada na dirku koja se ionako zove F. Izgleda suvišno, a nije: u ljestvici kojoj treba E, ondje stoji povišeno E — inače bi isto slovo došlo dvaput, a drugo nijednom.
Preko granice oktave
Isto i na gornjem rubu oktave: od B do C ide poluton, pa povišeno B pada na C iznad njega. Ovdje se glava ne pomiče samo jednu stepenicu, nego mijenja oktavu — u zvuku se od toga ne primjećuje ništa, na slici sve.
Snizilica na bijeloj dirki
I u obrnutom smjeru: sniženo C pada na dirku ispod. Glava tada stoji jednu stepenicu više od svog jednako zvučećeg susjeda, a ispred nje stoji snizilica. Takvi zapisi su rijetki, ali nisu greška — pojavljuju se ondje gdje ih tonalitet traži.
Dvostruka povisilica
Dva povišenja odjednom dižu ton za cijelu stepenicu: glava ostaje na svojoj stepenici, a pritišće se susjedova dirka. Dvostruka povisilica izgleda kao mali kosi križ i stoji gotovo samo ondje gdje ljestvica puna povisilica mora držati svoja slova na okupu.
Dva tonaliteta, iste dirke
Što vrijedi za jedan ton, vrijedi za cijeli tonalitet. Fis-dur i Ges-dur pritišću dirku po dirku isto — ne zvuče slično, nego jednako. U notnoj slici jedan stoji sa šest povisilica, drugi sa šest snizilica.
Koji će se uzeti, odlučuje ono što stoji uokolo: komad koji dolazi iz E-dura i dalje piše povisilice; onaj koji ide prema Des-duru piše snizilice. Oba puta zvuči jednako, i oba puta samo je jedan od zapisa onaj koji se sam nameće.
Što stoji pored
Koji znakovi povisuju i snizuju ton i dokad vrijede, stoji kod Predznaci. Koji tonalitet ima koliko njih i kako se međusobno vežu, stoji kod Tonaliteti.
Notni znakovi · Tonaliteti · Notni rječnik
Anotona to radi umjesto tebe
Slikaj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepoznaje tonalitet, zapisuje note i prenosi ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.