Muzički oblici — kako je kompozicija građena
Šest načina građenja na jednoj jedinoj melodiji: ono što se ponavlja, ono što se vraća, ono što se vraća izmijenjeno — i ono što stoji u drugom tonalitetu.
Kompozicija je više od niza tonova. Ima građu: nešto se vraća, nešto stoji između povrataka, nešto se vraća izmijenjeno. Tu građu zovemo oblikom i ona je razlog zašto kompozicija od tri minute ne zvuči kao tri minute slučajnosti.
Na ovoj stranici ista jednostavna melodija stoji šest puta i svaki put je drukčije građena. Ono što se mijenja ne leži u tonovima nego u njihovom rasporedu — i upravo se to može prebrojati.
Slike su zaista urezane i izmjerene: slova iznad odsjeka, dvostruke taktne crte među njima i niz tonova svakog odsjeka nalaze se u slici i u zvuku, a oboje se može staviti jedno naspram drugog.
Ostinato
Dolje teče kratak obrazac i teče uvijek jednako. Iznad njega melodija se slobodno kreće dalje. Obrazac se ne mijenja, samo prestaje — i dok teče, nosi sve što nad njim leži. Ko poznaje basovske figure iz popularnih pjesama, poznaje ostinato.
Kanon
Ista melodija dvaput, ali ne istovremeno: drugi glas počinje kasnije i zatim pjeva ton po ton isto. Ono što pritom zvuči zajedno niko nije smislio posebno — nastaje iz toga da jedna jedina melodija prati samu sebe.
Pjesmni oblik
Tri odsjeka, a prvi se na kraju neizmijenjen vraća. Među njima stoji nešto drugo, kako bi se povratak uopće čuo kao povratak. Najjednostavnija građa koja zvuči kao cjelina i stoga najčešća od svih.
Rondo
Isti se odsjek vraća više puta, a između njegovih nastupa stoji svaki put nešto novo. Ono što se vraća drži kompoziciju na okupu, ono što je između drži je u pokretu. Što češće dolazi odsjek koji se vraća, to ga slušalac više već očekuje.
Tema sa varijacijom
Tema na početku stoji sasvim jednostavno. Zatim se vraća — ukrašena, opkoljena, razložena u manje vrijednosti. Oslonci ostaju isti, inače to više ne bi bila tema; sve između njih je novo. Zato se drugi odsjek zove A sa znakom.
Sonatni oblik
Dvije teme, a isprva stoje u različitim tonalitetima: prva u osnovnom, druga više. U sredini se radi s objema. Na kraju se vraćaju obje, a sada i druga stoji u osnovnom tonalitetu — to izjednačenje jest sav smisao oblika.
Šest oblika jednim pogledom
Svaki red imenuje građu i ono po čemu se ona prepoznaje u slici. Nizovi slova stoje upravo tako iznad slika ove stranice; prebrojani su, a ne procijenjeni.
| Oblik | Građa | Po čemu se prepoznaje |
|---|---|---|
| Ostinato | jedan obrazac, teče kroz cijelo | Donji glas triput svira isti niz tonova |
| Kanon | jedna melodija, dvaput, pomaknuta | Drugi glas ponavlja prvi dvije dobe kasnije |
| Pjesmni oblik | A B A | Prvi i treći odsjek zvuče ton po ton jednako |
| Rondo | A B A C A | Isti odsjek zazvuči triput, neizmijenjen |
| Tema sa varijacijom | A A′ | Svaki četvrti ton varijacije ton je teme |
| Sonatni oblik | A B C A B | Druga tema zazvuči najprije više, a na kraju u osnovnom tonalitetu |
Kako se čita oblik
Odsjeci dobijaju slova: prvi se zove A, sljedeći drukčiji B, onaj poslije njega drukčiji C. Kada se odsjek vrati, dobija nazad svoje staro slovo — zato se pjesmni oblik čita kao A B A, a rondo kao A B A C A. Vrati li se izmijenjen, dobija još jedan znak.
U notnom zapisu odsjeke razdvaja dvostruka taktna crta, a na kraju stoji debela završna. Nijedna nije ukras: dvostruka crta kaže da ovdje počinje nešto novo, a da se muzika ne zaustavlja.
Dva od šest oblika ne nose slova jer nemaju odsjeke. U ostinatu isti obrazac teče neizmijenjen dok se iznad njega kreće nešto drugo; u kanonu drugi glas pjeva istu melodiju, samo kasnije. Njihova građa stoji jedna nad drugom, a ne jedna za drugom.
Šta stoji uz to
Kako crte postaju tonovi: Naučiti čitati note. Najstroži od svih oblika, sa šest preobražaja jedne teme: Fuga. Kako se broji takt, prije nego što se broje cijeli odsjeci: Mjere.
Anotona to radi umjesto tebe
Slikaj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepoznaje tonalitet, zapisuje note i prenosi ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.