Note s tačkom
Pet slučajeva, svaki po dva puta za slušanje: najprije nota bez tačke, zatim ista s tačkom — a takt traje tačno jednako dugo.
Tačka iza notne glave najštedljiviji je znak cijelog notnog pisma. Ona kaže: i još jednom polovinu toga. Od polovine note nastaju tri četvrtine, od četvrtine tri osmine, od osmine tri šesnaestine.
To nije stalan dodatak nego omjer: koliko tačka dodaje zavisi od toga koliko bi nota trajala bez nje. Zato svaki slučaj ovdje stoji dva puta — jednom gol, jednom s tačkom — i oba puta ton leži na istoj visini. Čuje se jedino trajanje. Takt nasuprot tome ostaje tačno jednako dug kao prije: ono što tačka daje noti, uzima pauzama iza nje.
Polovina s tačkom
Od dvije četvrtine nastaju tri. U trodobnoj mjeri ispunjava cijeli takt i tamo je uobičajen slučaj — jedan jedini ton razapet preko sve tri dobe. U četvorodobnoj iza nje ostaje tačno jedna četvrtina, i otud se rađa jedna od najčešćih taktnih slika koje postoje.
Četvrtina s tačkom
Od dvije osmine nastaju tri. To je tačka koja se najčešće vidi: zajedno s osminom iza nje ispunjava dvije dobe i daje crtež dugo-kratko koji ima svaka koračnica i svaka druga balada. Ko ga svira ravnomjerno, pretvara hod u šetnju.
Osmina s tačkom
Od dvije šesnaestine nastaju tri. Ista podjela sprat niže, a kratka nota iza nje postaje vrlo kratka — toliko kratka da se razlika od triole zamagli ako se ne sluša pažljivo. U štampi su obje jasno različite; odsvirane često manje.
Nota s dvije tačke
Druga tačka dodaje još polovinu prve, dakle četvrtinu osnovne vrijednosti. Zajedno daju sedam osmina prvobitne note: skoro sve, ali baš ne sasvim. Ostaci iza nje postaju shodno tome sićušni, i upravo od toga živi oštrina baroknih uvertira.
Pauza s tačkom
Tačka djeluje na pauze isto kao na note — samo što se ne čuje, primjećuje se po čekanju. Na slici su tonovi lijevo i desno isti; pomjerilo se jedino kada dolazi drugi. U starijim izdanjima izbjegavala se pauza s tačkom i pisale su se dvije pauze; danas stoji svugdje.
Tačkasti ritam
Najprije osam ravnomjernih osmina, zatim isti takt s tačkama
Najuobičajenija upotreba nije nimalo usamljen dug ton nego par: nota s tačkom i kratka iza nje, iznova i iznova. Dugo–kratko, dugo–kratko. Oba reda na slici traju jednako i nose isti puls — jedan ga dijeli ravnomjerno, drugi u tri prema jedan.
Ovaj crtež nosi pola muzičke historije: francuska uvertira od njega živi, jednako i koračnica i dobar dio onoga što u popularnoj muzici važi za «pravo». Ko ga svira ravnomjerno, svira nešto drugo — a ko ga čuje, primijeti odmah, i bez da mu zna ime.
Gdje je tačka pravilo
Šest osmina, zatim isto vrijeme kao dvije četvrtine s tačkom
U složenim mjerama nota s tačkom nije izuzetak nego sama doba. U 6/8 ne broji se šest osmina nego dvije dobe po tri — a jedna doba je tačno četvrtina s tačkom. Slika pokazuje oboje jedno za drugim: najprije šest osmina, zatim dvije dobe koje ih skupljaju.
Zato su takvi taktovi puni tačaka a da se time ne misli ništa posebno. I zato je tamo potrebna duola čim ipak treba svirati dvije umjesto tri.
Koje notne vrijednosti postoje
Tačka mijenja notnu vrijednost, ne zamjenjuje je. Koje vrijednosti postoje — cijele, polovine, četvrtine i osmine s njihovim pauzama — stoji kod Notne vrijednosti. Koja se mjera broji kako i zašto se 6/8 broji drukčije nego 3/4, stoji kod Mjere.
Notni znakovi · Notne vrijednosti · Notni rječnik
Anotona to radi umjesto tebe
Slikaj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepoznaje tonalitet, zapisuje note i prenosi ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.