Ukrasi
Šest ukrasa, svaki ugraviran dva puta: znak onakav kakav se štampa i isto mjesto ispisano u notama — oboje zvuči i oboje traje tačno jednako.
Jedan znak iznad note, i od jednog tona postaju četiri. Ukras ne propisuje druge tonove, nego način da se odsvira ovaj jedan: zapisana vrijednost ostaje cijela, a znak kaže šta se unutar nje dešava. Svaki ukras stoji ovdje dva puta — onako kako se štampa i ispod toga ispisan u notama. Oba zapisa traju jednako; slušati ih jedan za drugim upravo je ono što čini čujnom udaljenost između zapisa i zvuka.
Triler
Glavni ton i susjeda iznad njega smjenjuju se onoliko brzo koliko ostaje čisto. Znak ne kaže koliko je smjena; ispisane ovdje stoje četiri para, a vrijednost note ostaje tačno ista.
Gornji mordent
Jedan brz korak prema gore i natrag, zatim ostaje glavni ton. Znak je glatki cik-cak bez crtice. Korak ne traje duže od treptaja — sav ostatak vrijednosti pripada glavnom tonu.
Mordent
Isto to prema dolje: jednom kratko do susjede ispod i odmah natrag. Znak nosi uspravnu crticu kroz sredinu cik-caka. U njoj je sva razlika od gornjeg mordenta, i lako se previdi.
Grupeto
Četiri tona oko zapisane note: susjeda iznad, glavni ton, susjeda ispod, glavni ton. Iznad note obrtaj počinje odmah; iza nje prvo zvuči sama nota, a obrtaj dolazi na kraju.
Kratki predudar
Mala nota ima crticu preko zastavice i svira se onoliko kratko koliko je moguće. Glavnom tonu ne oduzima gotovo ništa: pada na dobu, a glavni ton slijedi odmah.
Dugi predudar
Mala nota bez crtice nije ukras na rubu, nego zadržica. Uzima polovinu vrijednosti glavnog tona — kod note s tačkom dvije trećine — i tek se onda razrješava. Napisana sitno, a čuje se upravo ona.
Odozgo ili od glavnog tona?
Ovdje se mišljenja razilaze: počinje li triler na zapisanoj noti ili na susjedi iznad nje? U baroku, a još i kod Mozarta, počinje odozgo — ukras je tamo napetost koja se razrješava. U devetnaestom stoljeću, od Hummela i Chopina, počinje na glavnom tonu. Slike ovdje pokazuju kasnije čitanje; kod stare muzike pogled u predgovor izdanja dio je posla, a dobro izdanje to kaže upravo tu.
Koliko tonova stane u jedan ukras, ne kaže nijedan znak. To zavisi od tempa i instrumenta: ono što je ovdje ispisano s četiri smjene bit će manje u sporom stavu, a više u brzom.
Dva koja se ne daju ispisati
U ovom nizu nedostaju dva znaka, Arpeđo i Glisando, i to iz jednog razloga: nemaju čvrste tonove. Valovita linija ispred akorda kaže da njegovi tonovi dolaze jedan za drugim — ne i koliko brzo. Crta između dvije note kaže da put između njih zvuči — na klaviru su to dirke usput, na violini klizanje bez stepenica. Šta leži između, odlučuje instrument, i zato se to ne da staviti u note.
Notni znakovi · Dinamika · Notne vrijednosti · Notni rječnik
Anotona to radi umjesto tebe
Slikaj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepoznaje tonalitet, zapisuje note i prenosi ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.