Sedam modusa

C Jonski (durska)

Bijele dirke od C do C — 1. stepen C-dura kao osnovni ton.

Tonovi

C D E F G A B

Obilježje

nema ga — ovo je durska ljestvica

Tipičan niz

I–IV–V–I: C – F – G – C

Osnovna ljestvica zapadne muzike: dva cijela tona, poluton, tri cijela tona, poluton.

C Jonski s hvatovima i klavijaturom

D dorska

Bijele dirke od D do D — 2. stepen C-dura kao osnovni ton.

Tonovi

D E F G A B C

Obilježje

velika seksta — za razliku od mola

Tipičan niz

i–IV–i–IV: Dm – G – Dm – G

Mol s velikom sekstom. Modus džeza i bezbrojnih narodnih pjesama.

D dorska s hvatovima i klavijaturom

E frigijska

Bijele dirke od E do E — 3. stepen C-dura kao osnovni ton.

Tonovi

E F G A B C D

Obilježje

♭2 — za razliku od mola

Tipičan niz

i–♭II–i–♭II: Em – F – Em – F

Mol s malom sekundom — poluton odmah iznad osnovnog tona daje joj španski kolorit.

E frigijska s hvatovima i klavijaturom

F lidijska

Bijele dirke od F do F — 4. stepen C-dura kao osnovni ton.

Tonovi

F G A B C D E

Obilježje

♯4 — za razliku od dura

Tipičan niz

I–II–I–II: F – G – F – G

Dur s povećanom kvartom. Zvuči lebdeće i otvoreno; česta u filmskoj muzici.

F lidijska s hvatovima i klavijaturom

G miksolidijska

Bijele dirke od G do G — 5. stepen C-dura kao osnovni ton.

Tonovi

G A B C D E F

Obilježje

♭7 — za razliku od dura

Tipičan niz

I–♭VII–IV–I: G – F – C – G

Dur s malom septimom. Ljestvica dominantnog septakorda, bluesa i roka.

G miksolidijska s hvatovima i klavijaturom

A Eolski (prirodna molska)

Bijele dirke od A do A — 6. stepen C-dura kao osnovni ton.

Tonovi

A B C D E F G

Obilježje

♭6 i ♭7 — prirodni mol

Tipičan niz

i–♭VI–♭VII–i: Am – F – G – Am

Isti tonovi kao durska ljestvica malu tercu više, samo brojani od drugog tona.

A Eolski s hvatovima i klavijaturom

B lokrijska

Bijele dirke od B do B — 7. stepen C-dura kao osnovni ton.

Tonovi

B C D E F G A

Obilježje

♭2 i ♭5 — osnovni akord je umanjen

Tipičan niz

i°–♭II–i°–♭II: Bdim – C – Bdim – C

Jedini modus s umanjenom kvintom nad osnovnim tonom — zato rijetko stoji sam.

B lokrijska s hvatovima i klavijaturom

Svih sedam na C

Na istom osnovnom tonu razlika se čuje najbolje: istaknuto je ono što odstupa od dura. Dorski, frigijski, eolski i lokrijski imaju malu tercu (molski karakter), jonski, lidijski i miksolidijski veliku (durski).

Od svijetlog prema tamnom

Svaki povišeni stepen čini svjetlijim, svaki sniženi tamnijim. Lidijski jedini ima povišeni stepen, lokrijski ih ima pet sniženih:

lidijska › Jonski › miksolidijska › dorska › Eolski › frigijska › lokrijska

Kako prepoznati modus

Prvo pronaći osnovni ton — ton na kojem kompozicija počiva, obično bas prvog i posljednjeg akorda. Zatim tercu iznad njega: mala znači molsku porodicu, velika dursku. Zatim karakterističan stepen: velika seksta nad molom je dorski, mala sekunda frigijski, povišena kvarta nad durom lidijski, mala septima miksolidijski.