Fuga — tema koja se preobražava i ipak ostaje ona sama
Šest preobražaja za slušanje. Lijevo uvijek ista tema, desno njen preobražaj — i ekspozicija sa dva nastupa.
Fuga ima jednu jedinu temu i iz nje raste cijela kompozicija. Najprije se pojavljuje sama, zatim je preuzima sljedeći glas dok prvi ide dalje — a usput je okreću, čitaju s kraja, rastežu i stežu. Ostaje prepoznatljiva iako jedva koji nastup zvuči kao prethodni.
Ništa od toga nije stvar raspoloženja nego računa. Svaki se preobražaj može iskazati brojem: odgovor leži sedam polustepena više, inverzija okreće svaki interval, rak čita tonove s kraja, augmentacija udvostručuje svako trajanje. Upravo zato se na ovoj stranici ne tvrdi ništa što nije prebrojano iz zvuka.
Ovdje stoji šest parova jedan uz drugi. Lijevo uvijek ista tema, desno preobražaj. Obje se verzije mogu poslušati — kod inverzije se odmah čuje da melodija zadržava svoj lik i ipak ide na drugu stranu.
Odgovor
Drugi glas donosi istu temu, svaki ton sedam polustepena više. Razmaci među tonovima pritom se ne mijenjaju — to je kamen kušnje: transpozicija koja promijeni makar jedan interval nije transpozicija. Čuje se ista melodija na drugom mjestu, i upravo od toga živi početak svake fuge.
Inverzija
Svaki interval ide na drugu stranu: ondje gdje tema raste za korak, inverzija pada za isti korak. Prvi ton ostaje na mjestu, sve se ostalo sklapa oko njega. Lik melodije ostaje prepoznatljiv, smjer je zamijenjen — ovdje se zrcali polustepen po polustepen, pa u notnoj slici stoje predznaci kojih tema nema.
Rak
Niz tonova pročitan s kraja prema početku: posljednji ton postaje prvi. To je preobražaj koji je najteže čuti jer se lik mijenja sasvim, dok svaki pojedini ton ostaje isti. Na papiru se vidi odmah; uhu treba vježba.
Augmentacija
Isti niz tonova, ali svako trajanje udvostručeno: osminke postaju četvrtinke, a temi trebaju dva takta umjesto jednog. U fugi augmentacija stoji najčešće pred kraj, kada tema treba još jednom nastupiti u velikom, dok ostali glasovi teku dalje u izvornom tempu.
Diminucija
Suprotan smjer: svako trajanje prepolovljeno, osminke postaju šesnaestinke. Tema teče dvostruko brže i stane u pola takta. Zajedno s augmentacijom to daje mogućnost da se ista tema čuje u dvije brzine istovremeno.
Streto
Drugi nastup ne čeka da prvi završi nego dolazi ovdje već nakon dvije osminke. Tema se preklapa sama sa sobom — a mjeri se to po vremenima nastupa: dok je razmak kraći od teme, riječ je o stretu. Pred kraj fuge nastupi se često primiču sve tješnje, i kompozicija se time steže.
Ekspozicija: tema i odgovor
Gore tema počinje sama. Takt poslije dolje nastupa odgovor, oktavu ispod realne transpozicije — a gornji glas svira dalje umjesto da zašuti. Taj je protustav kontrapunkt temi: mora pristajati odgovoru i ne smije mu oduzimati pažnju. Na kraju oba glasa počivaju na istom tonu u razmaku od dvije oktave.
Šta se dešava s temom
Odgovor je drugi glas: ista tema, svaki ton sedam polustepena više. Razmaci među tonovima pritom ostaju isti, ton po ton — to se može prebrojati u zvuku. Tako izgleda realni odgovor. Počne li tema skokom kvinte, stari majstori ga sužavaju u kvartu kako bi odgovor ostao u tonalitetu; tada se zove tonalnim. Tema ove stranice počinje sekundnim korakom i takvu prilagodbu ne treba.
Inverzija okreće svaki interval: korak prema gore postaje isti korak prema dolje. Prvi ton ostaje ondje gdje je bio, sve se ostalo sklapa oko njega. Rak čita niz tonova s kraja — posljednji ton postaje prvi. Oba preobražaja mijenjaju samo visine, ne trajanja.
Augmentacija i diminucija rade obrnuto: tonovi ostaju, svako se trajanje udvostručuje ili prepolovljuje. U augmentaciji tema zauzima dva takta umjesto jednog. Streto naposljetku dopušta da drugi nastup počne prije nego što prvi završi — tema se preklapa sama sa sobom, a što se to kasnije desi u fugi, to se nastupi tješnje primiču.
Šta stoji uz nju
Kako se vode dva glasa zajedno: Kontrapunkt. Kako se zovu razmaci između dva tona: Intervali. Kako se zatvara rečenica: Kadence.
Anotona to radi umjesto tebe
Slikaj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepoznaje tonalitet, zapisuje note i prenosi ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.