Arpeggio
Pet slučajeva za slušanje: isti akord, jednom odsviran odjednom, jednom razložen. Isti tonovi, drugi ulazak.
Akord stoji u notnoj slici kao stup: sve glave jedna iznad druge, svi tonovi odjednom. Valovita crta s njegove lijeve strane kaže da ne smiju doći zajedno, nego brzo jedan za drugim, odozdo prema gore. Riječ dolazi od talijanskoga arpa, harfa — glazbalo koje akord drukčije ni ne može uzeti.
Na ovoj stranici svaki slučaj stoji dvaput jedan pokraj drugoga: lijevo bez znaka, desno sa znakom. Tko posluša oba, čuje iste tonove i drukčiji početak. Upravo to razlikuje ovaj znak od gotovo svih ostalih na ovim stranicama: ovdje se doista mijenja zvuk, a ne samo slika. Oboje je izmjereno — trenuci ulaska iz zvuka, val i položaj glava iz otisnute slike.
Akord od toga ne postaje dulji. Tonovi ulaze pomaknuto i završavaju zajedno; na kraju stoji isti zvuk, samo je došao drugim putem.
Akord bez znaka
Četiri glave jedna iznad druge, jedan ulazak: tako izgleda akord kad pokraj njega ništa drugo ne piše. Svi tonovi počinju zajedno i zajedno prestaju. Ova je slika točka usporedbe za sve što slijedi — desno od nje stoji isto još jednom, i ondje se mijenja upravo taj jedan jedini ulazak.
Odozdo prema gore
Ista četiri tona, sada s valovitom crtom. U zvuku ulaze jedan za drugim, odozdo prema gore, a razmak je tako malen da još uvijek zvuči kao akord, a ne kao ljestvica. Vrh strelice nije potreban kad se ionako razlaže prema gore; neka izdanja ga ipak stavljaju, da ne ostave dvojbu.
Odozgo prema dolje
Isti akord, strelica pokazuje prema dolje. Sada prvi dolazi najviši ton, a posljednji najdublji. To je osjetno rjeđe i stoji ponajviše ondje gdje bas treba i dalje odzvanjati, ili gdje ruka dolazi odozgo. Tko posluša dvije slike jednu za drugom, čuje razliku odmah: isti tonovi, ali kretanje ide unatrag.
Široko razapet akord
Ovdje su tonovi razapeti preko dviju oktava, u bas ključu. Jedna ruka to ne obuhvaća odjednom, i upravo zato znak postoji: val pretvara nesvirljiv hvat u svirljiv. U klavirskom slogu stoji zato osobito često, i ondje ponajviše bez strelice.
Znak vrijedi za jedan akord
Dva akorda jedan za drugim, a val stoji samo ispred prvoga. Drugi ostaje stup. To je odgovor na često pitanje: znak vrijedi za akord ispred kojega stoji, ne za takt i ne za cijelo mjesto. Tko želi razložiti i sljedeći, piše drugi val.
Koliko brzo i u kojem smjeru
Koliko se brzo akord razlaže, nigdje ne piše. Ovisi o tempu, o glazbalu i o značaju mjesta: u mirnom završetku val smije uzeti svoje vrijeme, usred brze pasaže gotovo je jedan udarac. Ipak postoji jedno pravilo — najviši ton treba pasti na dobu kad je melodija gore, a najniži onda kad računa bas. Nijedno dobro izdanje ne tiska; to je stvar izvođača.
Smjer se pak tiska. Bez strelice razlaže se odozdo prema gore, i to je uobičajen slučaj. Strelica prema dolje na kraju vala to preokreće: tada prvi dolazi najviši ton. Oba se slučaja čuju na ovoj stranici, a u zvuku visine doista idu obrnutim redom.
Što stoji pokraj
Od kojih se tonova sastoji akord i koji postoje: Artikulacija. Drugi znakovi koji propisuju kako se ton svira, a ne koji: Ukrasi.
Notni znakovi · Artikulacija · Ukrasi · Notni rječnik
Anotona to radi umjesto tebe
Fotografiraj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepozna tonalitet, zapiše note i prenese ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.