Višeglasje — jedna melodija, pet slogova
Pet slogova za slušanje. Gore u svih pet stoji ista melodija; tek ono što leži ispod nje čini je jednoglasjem, homofonijom ili polifonijom.
Koliko glasova zvuči još ne govori kako je djelo sagrađeno. Dva glasa mogu ići istim putem, držati jedan drugoga ili svaki ići svojim — i to se čuje odmah, bez ijedne stručne riječi.
Zato na ovoj stranici ista melodija stoji pet puta. U svih pet slika ona je ton po ton ista, iznova prebrojena iz zvuka. Ono što se mijenja uvijek je dolje: ništa, drugi glas koji ide istim korakom, dva zadržana akorda, samostalan glas ili ista melodija još jednom u jednostavnijem obliku.
Stara imena ne opisuju ništa drugo. Tko posluša pet slika jednu za drugom, njemu će imena poslije trebati samo za traženje.
Jednoglasje
Sama melodija. Ni u jednom trenutku ne zvuči više od jednog tona — na tome, i ni na čemu drugom, počiva ime. Pjeva li je jedan čovjek ili sto njih u unisonu, ništa ne mijenja; tek ton koji zvuči istodobno na drugoj visini čini slog višeglasnim.
Homofonija
Drugi glas ide istim korakom: svaki ulazak nosi oba glasa, nijedan ne čeka drugoga. Tako je napisan koral i tako zvuči zbor koji pjeva akorde. Melodija se čuje gore zato što leži više, a ne zato što se kreće drukčije.
Melodija s pratnjom
Ispod melodije leže akordi koji se rijetko mijenjaju. Zato na nekoliko mjesta zvuče četiri tona zajedno, a između njih samo melodija. To je slog gotovo svake pjesme uz gitaru ili klavir: jedan glas vodi, ostalo nosi harmoniju.
Polifoni slog
Drugi glas počinje kasnije i zatim ide svojim putem — drugi ritam, drugi smjer, vlastiti kraj. Eto što znači polifon: ne mnogo tonova, nego nekoliko glasova, i svaki ima što reći. Najstroži slučaj toga jest fuga.
Heterofonija
Oba glasa sviraju istu melodiju, donji jednostavnije — on uzima svaki drugi ton, a ostalo ostavlja. Zato svaki ton ispod melodije pripada istom razredu visine kao ton iznad njega, a u ovom slogu to je kamen kušnje. U Japanu, Indoneziji i arapskoj glazbi to je uobičajeno.
Pet slogova jednim pogledom
Svaki redak imenuje ono što se u zvuku može prebrojiti: koliko tonova zvuči istodobno i po čemu se slog prepoznaje. Brojevi potječu sa slika ove stranice, izmjereni su, a ne procijenjeni.
| Slog | Tonova istodobno | Po čemu se prepoznaje |
|---|---|---|
| Jednoglasje | 1 | Nikada dva tona istodobno |
| Homofonija | 2 | Svaki ulazak nosi oba glasa |
| Melodija s pratnjom | do 4 | Pratnja ulazi samo dvaput |
| Polifoni slog | 2 | Drugi glas počinje kasnije |
| Heterofonija | 2 | Dolje zvuči isti ton kao gore |
Što razlikuje slogove
U jednoglasnom slogu nikada ne zvuči više od jednog tona. To je jednoglasje — pjesma bez pratnje, gregorijanski napjev, dječja pjesma koju pjeva cijeli razred. Čak i sto pjevača u unisonu ostaju jednoglasni.
Kada se dva glasa kreću u istom ritmu, nastaje akordski slog: svaki ulazak nosi oba glasa zajedno. To je homofonija u užem smislu, slog korala. Ako pak melodija plovi nad akordima koji se rijetko mijenjaju, govori se o melodiji s pratnjom — slogu gotovo svake pjesme uz gitaru ili klavir.
Kada glasovi idu svojim putovima, dakle ulaze u različitim trenucima i svaki drži svoj ritam, slog je polifon. Heterofonija je naposljetku slučaj koji su europski udžbenici dugo previđali: dva glasa sviraju istu melodiju, jedan jednostavnije od drugoga. U glazbi Japana, Indonezije i arapskoga svijeta to je uobičajeno.
Što stoji uz to
Kako se vode dva glasa zajedno: Kontrapunkt. Što izlazi kada tema putuje od glasa do glasa: Fuga. Kako se zovu razmaci između dva tona: Intervali.
Anotona to radi umjesto tebe
Fotografiraj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepozna tonalitet, zapiše note i prenese ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.