Note s točkom
Pet slučajeva, svaki po dvaput za slušanje: najprije nota bez točke, zatim ista s točkom — a takt traje točno jednako dugo.
Točka iza notne glave najštedljiviji je znak cijeloga notnog pisma. Ona kaže: i još jednom polovicu toga. Od polovinke nastaju tri četvrtinke, od četvrtinke tri osminke, od osminke tri šesnaestinke.
To nije stalan dodatak nego omjer: koliko točka dodaje ovisi o tome koliko bi nota trajala bez nje. Zato svaki slučaj ovdje stoji dvaput — jednom gol, jednom s točkom — i oba puta ton leži na istoj visini. Čuje se jedino trajanje. Takt pak ostaje točno jednako dug kao prije: ono što točka daje noti, uzima stankama iza nje.
Polovinka s točkom
Od dviju četvrtinki nastaju tri. U trodobnoj mjeri ispunjava cijeli takt i ondje je uobičajen slučaj — jedan jedini ton razapet preko svih triju doba. U četverodobnoj iza nje ostaje točno jedna četvrtinka, i otuda se rađa jedna od najčešćih taktnih slika koje postoje.
Četvrtinka s točkom
Od dviju osminki nastaju tri. To je točka koja se najčešće vidi: zajedno s osminkom iza nje ispunjava dvije dobe i daje crtež dugo-kratko koji ima svaka koračnica i svaka druga balada. Tko ga svira ravnomjerno, pretvara hod u šetnju.
Osminka s točkom
Od dviju šesnaestinki nastaju tri. Ista podjela kat niže, a kratka nota iza nje postaje vrlo kratka — toliko kratka da se razlika od triole zamuti ako se ne sluša pozorno. U tisku su obje jasno različite; odsvirane često manje.
Nota s dvjema točkama
Druga točka dodaje još polovicu prve, dakle četvrtinu osnovne vrijednosti. Zajedno daju sedam osmina prvotne note: gotovo sve, ali baš ne posve. Ostaci iza nje postaju shodno tomu sićušni, i upravo od toga živi oštrina baroknih uvertira.
Stanka s točkom
Točka djeluje na stanke jednako kao na note — samo što se ne čuje, opaža se po čekanju. Na slici su tonovi lijevo i desno isti; pomaknulo se jedino kada dolazi drugi. U starijim izdanjima izbjegavala se stanka s točkom i pisale su se dvije stanke; danas stoji posvuda.
Točkasti ritam
Najprije osam ravnomjernih osminki, zatim isti takt s točkama
Najuobičajenija uporaba nimalo nije osamljen dug ton nego par: nota s točkom i kratka iza nje, iznova i iznova. Dugo–kratko, dugo–kratko. Oba reda na slici traju jednako i nose isti puls — jedan ga dijeli ravnomjerno, drugi u tri prema jedan.
Taj crtež nosi pola glazbene povijesti: francuska uvertira od njega živi, jednako i koračnica i dobar dio onoga što u popularnoj glazbi vrijedi za «ravno». Tko ga svira ravnomjerno, svira nešto drugo — a tko ga čuje, opazi odmah, i bez da mu zna ime.
Gdje je točka pravilo
Šest osminki, zatim isto vrijeme kao dvije četvrtinke s točkom
U složenim mjerama nota s točkom nije iznimka nego sama doba. U 6/8 ne broji se šest osminki nego dvije dobe po tri — a jedna doba točno je četvrtinka s točkom. Slika pokazuje oboje jedno za drugim: najprije šest osminki, zatim dvije dobe koje ih skupljaju.
Zato su takvi taktovi puni točaka a da se time ne misli ništa posebno. I zato je ondje potrebna duola čim ipak treba svirati dvije umjesto tri.
Koje notne vrijednosti postoje
Točka mijenja notnu vrijednost, ne zamjenjuje je. Koje vrijednosti postoje — cijele note, polovinke, četvrtinke i osminke sa svojim stankama — stoji kod Notne vrijednosti. Koja se mjera broji kako i zašto se 6/8 broji drukčije nego 3/4, stoji kod Mjere.
Notni znakovi · Notne vrijednosti · Notni rječnik
Anotona to radi umjesto tebe
Fotografiraj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepozna tonalitet, zapiše note i prenese ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.