Fuga — tema koja se preobražava i ipak ostaje ona sama
Šest preobrazbi za slušanje. Lijevo uvijek ista tema, desno njezina preobrazba — i ekspozicija s dva nastupa.
Fuga ima jednu jedinu temu i iz nje raste cijela skladba. Najprije se pojavljuje sama, zatim je preuzima sljedeći glas dok prvi ide dalje — a usput je okreću, čitaju s kraja, rastežu i stišću. Ostaje prepoznatljiva iako jedva koji nastup zvuči kao prethodni.
Ništa od toga nije stvar raspoloženja nego računa. Svaka se preobrazba može iskazati brojem: odgovor leži sedam polustepena više, inverzija okreće svaki interval, rak čita tonove s kraja, augmentacija udvostručuje svako trajanje. Upravo zato se na ovoj stranici ne tvrdi ništa što nije prebrojeno iz zvuka.
Ovdje stoji šest parova jedan uz drugi. Lijevo uvijek ista tema, desno preobrazba. Obje se inačice mogu poslušati — kod inverzije se odmah čuje da melodija zadržava svoj lik i ipak ide na drugu stranu.
Odgovor
Drugi glas donosi istu temu, svaki ton sedam polustepena više. Razmaci među tonovima pritom se ne mijenjaju — to je kamen kušnje: transpozicija koja promijeni makar jedan interval nije transpozicija. Čuje se ista melodija na drugome mjestu, i upravo od toga živi početak svake fuge.
Inverzija
Svaki interval ide na drugu stranu: ondje gdje tema raste za korak, inverzija pada za isti korak. Prvi ton ostaje na mjestu, sve se ostalo sklapa oko njega. Lik melodije ostaje prepoznatljiv, smjer je zamijenjen — ovdje se zrcali polustepen po polustepen, pa u notnoj slici stoje predznaci kojih tema nema.
Rak
Niz tonova pročitan s kraja prema početku: posljednji ton postaje prvi. To je preobrazba koju je najteže čuti jer se lik mijenja posve, dok svaki pojedini ton ostaje isti. Na papiru se vidi odmah; uhu treba vježba.
Augmentacija
Isti niz tonova, ali svako trajanje udvostručeno: osminke postaju četvrtinke, a temi trebaju dva takta umjesto jednog. U fugi augmentacija stoji najčešće pred kraj, kada tema treba još jednom nastupiti u velikom, dok ostali glasovi teku dalje u izvornom tempu.
Diminucija
Suprotan smjer: svako trajanje prepolovljeno, osminke postaju šesnaestinke. Tema teče dvostruko brže i stane u pola takta. Zajedno s augmentacijom to daje mogućnost da se ista tema čuje u dvije brzine istodobno.
Stretto
Drugi nastup ne čeka da prvi završi nego dolazi ovdje već nakon dvije osminke. Tema se preklapa sama sa sobom — a mjeri se to po vremenima nastupa: dok je razmak kraći od teme, riječ je o strettu. Pred kraj fuge nastupi se često primiču sve tješnje, i skladba se time steže.
Ekspozicija: tema i odgovor
Gore tema počinje sama. Takt poslije dolje nastupa odgovor, oktavu ispod realne transpozicije — a gornji glas svira dalje umjesto da zašuti. Taj je protustavak kontrapunkt temi: mora pristajati odgovoru i ne smije mu oduzimati pozornost. Na kraju oba glasa počivaju na istom tonu u razmaku od dvije oktave.
Što se događa s temom
Odgovor je drugi glas: ista tema, svaki ton sedam polustepena više. Razmaci među tonovima pritom ostaju isti, ton po ton — to se može prebrojiti u zvuku. Tako izgleda realni odgovor. Počne li tema skokom kvinte, stari majstori ga sužavaju u kvartu kako bi odgovor ostao u tonalitetu; tada se zove tonalnim. Tema ove stranice počinje sekundnim korakom i takvu prilagodbu ne treba.
Inverzija okreće svaki interval: korak prema gore postaje isti korak prema dolje. Prvi ton ostaje ondje gdje je bio, sve se ostalo sklapa oko njega. Rak čita niz tonova s kraja — posljednji ton postaje prvi. Obje preobrazbe mijenjaju samo visine, ne trajanja.
Augmentacija i diminucija rade obrnuto: tonovi ostaju, svako se trajanje udvostručuje ili prepolovljuje. U augmentaciji tema zauzima dva takta umjesto jednog. Stretto naposljetku dopušta da drugi nastup počne prije nego što prvi završi — tema se preklapa sama sa sobom, a što se to kasnije dogodi u fugi, to se nastupi tješnje primiču.
Što stoji uz nju
Kako se vode dva glasa zajedno: Kontrapunkt. Kako se zovu razmaci između dva tona: Intervali. Kako se zatvara rečenica: Kadence.
Anotona to radi umjesto tebe
Fotografiraj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepozna tonalitet, zapiše note i prenese ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.