Ukrasi
Šest ukrasa, svaki ugraviran dvaput: znak onakav kakav se tiska i isto mjesto ispisano u notama — oboje zvuči i oboje traje točno jednako.
Jedan znak iznad note, i od jednoga tona postaju četiri. Ukras ne propisuje druge tonove, nego način na koji se svira ovaj jedan: zapisana vrijednost ostaje cijela, a znak kaže što se unutar nje zbiva. Svaki ukras stoji ovdje dvaput — onako kako se tiska i ispod toga ispisan u notama. Oba zapisa traju jednako; slušati ih jedan za drugim upravo je ono što čini čujnom udaljenost između zapisa i zvuka.
Triler
Glavni ton i susjeda iznad njega izmjenjuju se onoliko brzo koliko ostaje čisto. Znak ne kaže koliko je izmjena; ispisane ovdje stoje četiri para, a vrijednost note ostaje točno ista.
Gornji mordent
Jedan brz korak prema gore i natrag, zatim ostaje glavni ton. Znak je glatki cik-cak bez crtice. Korak ne traje dulje od treptaja — sav ostatak vrijednosti pripada glavnome tonu.
Mordent
Isto to prema dolje: jednom kratko do susjede ispod i odmah natrag. Znak nosi uspravnu crticu kroz sredinu cik-caka. U njoj je sva razlika od gornjega mordenta, i lako se previdi.
Grupeto
Četiri tona oko zapisane note: susjeda iznad, glavni ton, susjeda ispod, glavni ton. Iznad note obrat počinje odmah; iza nje najprije zvuči sama nota, a obrat dolazi na kraju.
Kratki predudar
Mala nota ima crticu preko zastavice i svira se onoliko kratko koliko je moguće. Glavnome tonu ne oduzima gotovo ništa: pada na dobu, a glavni ton slijedi odmah.
Dugi predudar
Mala nota bez crtice nije ukras na rubu, nego zadržica. Uzima polovinu vrijednosti glavnoga tona — kod note s točkom dvije trećine — i tek se onda razrješava. Napisana sitno, a čuje se upravo ona.
Odozgo ili od glavnoga tona?
Ovdje se mišljenja razilaze: počinje li triler na zapisanoj noti ili na susjedi iznad nje? U baroku, a još i kod Mozarta, počinje odozgo — ukras je ondje napetost koja se razrješava. U devetnaestom stoljeću, od Hummela i Chopina, počinje na glavnome tonu. Slike ovdje pokazuju kasnije čitanje; kod stare glazbe pogled u predgovor izdanja dio je posla, a dobro izdanje to kaže upravo ondje.
Koliko tonova stane u jedan ukras, ne kaže nijedan znak. To ovisi o tempu i o glazbalu: ono što je ovdje ispisano s četiri izmjene bit će manje u sporome stavku, a više u brzome.
Dva koja se ne daju ispisati
U ovome nizu nedostaju dva znaka, Arpeđo i Glisando, i to iz jednoga razloga: nemaju čvrste tonove. Valovita crta ispred akorda kaže da njegovi tonovi dolaze jedan za drugim — ne i koliko brzo. Crta između dviju nota kaže da put između njih zvuči — na glasoviru su to tipke usput, na violini klizanje bez stuba. Što leži između, odlučuje glazbalo, i zato se to ne da staviti u note.
Notni znakovi · Dinamika · Notne vrijednosti · Notni rječnik
Anotona to radi umjesto tebe
Fotografiraj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepozna tonalitet, zapiše note i prenese ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.