Artikulacija

Sedam znakova na istim četirima tonovima, svi se mogu poslušati: četiri puta isti ton, a mijenjaju se samo duljina i način početka — doba ostaje ondje gdje jest.

Artikulacija govori kako se ton započinje i koliko se drži. Ne mijenja ni kada dolazi ni koji je: četiri četvrtinke stoje na svakoj slici ove stranice na istome mjestu, i četiri puta to je isti ton. Mijenja se duljina koja zaista zvuči unutar zapisane vrijednosti i snaga početka. Prva stoji inačica bez znaka — ona je mjera prema kojoj se čuje sve ostalo.

Bez znaka

Četiri puta isti ton, iznad njega ništa. Svaki zvuk prestaje tik prije sljedećega — taj sićušni razmak pripada običnom sviranju i još nije staccato. Prema ovoj inačici mjeri se sve ostalo.

Stakato

Točka iznad ili ispod glave note: ton zvuči otprilike upola kraće nego što je zapisan, a ostatak vrijednosti je tišina. To je najčešći znak artikulacije uopće i nikada ne znači drugi tempo — samo kraću notu.

Staccatissimo

Mali klin, ispunjen šiljak umjesto točke: tako kratko koliko glazbalo dopušta, otprilike četvrtina zapisane vrijednosti. U starim izdanjima klin često stoji ondje gdje se misli obični staccato — prije 1800. dva znaka nisu čisto razdvojena.

Portato

Crtica i točka zajedno iznad jedne note: nošen, a ipak odvojen. Ton se drži gotovo cijeli i zatim se jasno završava — sredina koju Francuzi zovu louré. Na gudačkom glazbalu gudalo pritom ostaje na žici.

Tenuto

Vodoravna crtica: ton se drži cijelu svoju vrijednost, do posljednjega trenutka, i često dobije malo težine. Suprotnost točki — i jedini slučaj na ovoj stranici u kojem se ništa ne oduzima.

Naglasak

Ležeći klin: ton se započinje snažnije od susjednih, ali zadržava točno zapisanu duljinu. Naglasak je u početku, ne u trajanju; nakon zamaha ton se vraća na uobičajenu jačinu.

Markato

Uspravni šiljak: jači od naglaska i uz to kraći — označen, oštar, s naglaskom odvojen. Razliku čini zbroj toga dvoga: marcato bez kratkoće zvuči samo glasno, bez oštrine samo naglašeno.

Legato i luk fraze

Luk preko više nota: prelaze jedna u drugu bez prekida, svaki ton traje do ulaska sljedećega. Započinje se samo prvi ton pod lukom; kod gudača to znači jedan potez gudalom za sve, kod puhača jedan jezik na početku.

Što znak doista mijenja

Točka iznad note skraćuje ton, ne ubrzava ga. Sljedeći ton ipak dolazi na svoju dobu — ono što ostaje između jest tišina. Tko umjesto toga svira dalje ranije, nije odsvirao staccato nego je promijenio tempo. Upravo to ovdje čini čujnim gumb za slušanje: počeci leže na svih osam slika jednako.

Koliko je staccato kratak, ovisi o tempu i o glazbalu. Na violini nastaje odizanjem gudala, na glasoviru puštanjem tipke, kod puhača jezikom — jedan znak, tri različita pokreta. Nijedno izdanje ne daje broj, jer takva broja nema: znak kaže kraće nego što je napisano, a ostatak je stvar ukusa i vježbe.

Dva luka koja nisu artikulacija

Luk legata izgleda točno kao Luk trajanja, i to se dvoje neprestano miješa: luk produljenja spaja dvije note iste visine u jedan dulji ton, dok se frazni luk pruža preko različitih tonova i kaže samo da prelaze jedan u drugi bez prekida. Dvije iste note pod lukom su, dakle, uvijek vezane. A Korona uopće nije pitanje artikulacije nego vremena: ona ukida zapisanu vrijednost onoliko dugo koliko izvođač želi.

Notni znakovi · Dinamika · Ukrasi · Notni rječnik

Anotona to radi umjesto tebe

Fotografiraj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepozna tonalitet, zapiše note i prenese ih u bilo koji drugi. Besplatno.

Pogledaj Anotonu

Svaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.