Znakovi ponavljanja
Šest načina pisanja koji kažu kojim se redoslijedom taktovi sviraju — svaki po dvaput: kako je otisnut i ispisan u cijelosti, oba se mogu poslušati.
Znakovi ponavljanja štede papir. Ne mijenjaju nijedan ton, nego samo redoslijed kojim se zapisani taktovi sviraju: od tri otisnuta takta nastaje pet odsviranih, od četiri nastaje osam. Upravo se zato tako često krivo čitaju — vidi se manje nego što se svira.
Zato svaki slučaj na ovoj stranici stoji dvaput: jednom onako kako je otisnut i jednom ispisan u cijelosti. Na razvijenoj slici svaki takt zadržava broj koji ima na otisnutoj. Tko čita niz brojeva ispod, vidi put; tko pritisne gumb, čuje ga.
Svaki takt ima vlastitu visinu i traje cijelu notu. To nije glazba nego putokaz: samo se tako čuje koji takt upravo zvuči.
Znak ponavljanja
Dvije točke ispred taktne crte kažu: natrag na početak i još jednom. Nedostaje li znak koji otvara, vraća se na početak skladbe. Drugi put se točke preskaču i ide se ravno dalje — inače se do kraja nikad ne bi stiglo.
Put: 1 2 1 2 3
Dva dijela jedan za drugim
Sretnu li se na istoj taktnoj crti par točaka koji zatvara i par koji otvara, jedan ponavljani dio završava i sljedeći počinje. To je uobičajen oblik menueta ili plesnoga stavka: dva dijela, svaki za sebe odsviran dvaput.
Put: 1 2 1 2 3 4 3 4
Prva i druga volta
Zagrade iznad posljednjih taktova kažu što se svira pri prvom, a što pri drugom prolazu. Prvi put vrijedi zagrada označena jedinicom, a za njom povratni skok; drugi put se preskače i nastavlja se u zagradi označenoj dvojkom.
Put: 1 2 3 1 2 4
Da capo (D.C.)
Na kraju stoji Da Capo al Fine: počni odozgo i stani kod riječi Fine. Fine stoji usred skladbe, a ne na zaključku — pri prvom prolazu prelazi se preko nje, pri drugom ona je kraj.
Put: 1 2 3 1 2
Dal segno (D.S.)
Dal Segno al Fine ne šalje na početak nego na znak koji stoji negdje unutar skladbe. Odatle se svira još jednom dok se ne dođe do Fine. To štedi uvod kad on treba zazvučati samo jednom.
Put: 1 2 3 4 2 3
Koda
Dal Segno al Coda skače natrag na znak i, pri drugom dolasku do To Coda, van u kodu — vlastiti završetak. Ono što stoji između To Coda i kode preskače se pri tom drugom prolazu. Tako skladba dobiva kraj koji se javlja samo jednom.
Put: 1 2 3 2 4
Kako se čita znak skoka
Svi znakovi skoka slušaju isto pravilo: svira se dalje dok neka riječ ne kaže nešto drugo, skoči se jednom onamo kamo riječ pokazuje, i odatle se opet ide ravno. Znak se poštuje samo JEDNOM — sljedeći put kad se prođe pokraj njega, već je potrošen. Tko to zaboravi, ostaje zaglavljen u petlji.
Riječi stoje na talijanskom u svakom izdanju na svijetu, kao forte i piano: da capo znači od početka, dal segno od znaka, fine kraj, al fine do kraja. Ne prevode se jer pripadaju notnom zapisu, a ne tekstu.
Skok u kodu čita se dvaput: pri prvom prolazu To Coda samo je bilješka na rubu i prelazi se preko nje. Nakon povratnog skoka to je točka izlaska — odatle se nastavlja kod znaka kode. Ono što stoji između preskače se drugi put; upravo zato koda postoji.
Dva znaka koja ovamo ne pripadaju
Dva se znaka rado bacaju u istu vreću sa znakovima skoka, premda rade nešto drugo. Ponavljanje takta stoji umjesto takta koji zvuči točno kao prethodni — štedi pisanje unutar retka, ali nikoga ne šalje natrag. A Predtakt uopće nije znak ponavljanja nego nepotpun takt na početku; pri ponavljanju predtakt i završni takt često se nadopunjuju u jedan cijeli.
Notni znakovi · Artikulacija · Ukrasi · Notni rječnik
Anotona to radi umjesto tebe
Fotografiraj note ili odsviraj melodiju — Anotona prepozna tonalitet, zapiše note i prenese ih u bilo koji drugi. Besplatno.
Pogledaj AnotonuSvaki ton na ovoj stranici je izračunat, a ne prepisan.